Nakon vikenda na moru

Da, imam ovaj dar u ruci koji je samo za tebe i nastao je od tebe
Pitao si me želim li nekad zaboraviti cijeli svijet i pretvoriti se u mediteransku opuštenost
Rekao sam da ali samo ako ću moći ulaziti u umove lijepih momaka i naslađivati se njihovom preplanulom puti i vitkim tijelima
Želio sam ti reći da ćeš i ti biti jedan od njih ali nisam još bio siguran u svoje osjećaje pa ti nisam rekao ništa

Ona je uperila svoj prst u mene a ja sam joj rekao djevojko ne možeš mi dati ono što ne bi trebalo biti moje ali je ipak neki dio nje prešao na mene jer sam već sljedećeg trenutka sanjao o bijelim plahtama i muškarcu čije je naoko nelijepo lice ocrtavalo
Moju budućnost koja je bila ugodnija od bilo čega što sam tada zamislio jer je uključivala talijanske vile, grčke otoke, ljetovanja u švicarskim Alpama i utrke Formule 1 na zažarenom asfaltu Monte Carla dakle bila je konkretna i prema tome ostvariva

Morao sam se tada vratiti u stvarnost koja nije bila nimalo sretna jer je bila prevučena sivim tonovima i bačena u bezlični grad u kojem si ti bio jedina svjetla točka
Nisi rasplamsavao moju strast nego si je smirivao dok su tvoji prljavi prsti klizili niz moja leđa i tražili utjehu u zagrljaju ti momče koji si bio jednako izgubljen kao i ja
Nisi se usudio priznati mi ljubav jer si mislio da te iza ugla sutrašnjeg dana čeka nešto bolje a nisi namjeravao potratiti mladost na ozbiljnu bliskost ne kad je u tebe bilo usađeno uvjerenje da kratkotrajni susreti donose užitak baš kao što te ponekad proganjao strah da još nisi okusio svijet

Da, imam ovaj dar u ruci koji je samo za tebe i nastao je od tebe
Ne dajem ti svoju ljubav nju već odavno imaš
Poklanjam ti tek zrno istine koje stavi na svoj jezik jednom kad budeš bio sam
Ono će ti reći da si sretniji od većine jer nisi morao prolaziti kroz isprazne uzdahe i neželjene poljupce kako bi
Pronašao mene

Advertisements

Brzinska pjesmica

I am a bird in full flight
And you can’t tie me down
Drop your ropes
And forget your hopes
My soul is way too high

I have circled every flower
I have sat on every branch
I have touched the edge of every cloud
And I am not coming down again

Do not try to catch me
You can never time me down
But if you ever feel sad and lonely
My wings will land down in your arms

For I am a bird of comfort,
I am a bird of joy.
And when you smile at last,
I will fly even higher.

Učim se pisati ti pjesme

Tebi želim pisati himne

Sve manje od toga nije te dovoljno vrijedno.

Ali još se ne znam izražavati velikim riječima

Niti mogu svoje otkucaje srca

Prenijeti na papir kao konačni dokaz svoje ljubavi.

Zbog tebe se mogu nasmijati u lice

Usudu pred kojim bi i najhrabriji

Pokleknuli kao poraženi pijuni

Koji preklinju za život

Što klizi niz oštricu noža

Koja spušta se niz njihova grla.

Želim izvikivati tvoje ime

Dok jedva čujni šapat što preostane

Na mojim umornim usnama

Ne postane novi Svemir

Koji neće biti ispunjen galaksijama

Nego mirisom tvoje kose

U mirno nedjeljno jutro

Nakon krvničke noći

U kojoj sam iz dubina tvoga grla

Izvlačio niti ljubavi

Koje si pleo poput paukove mreže

Omatajući me u stisak svojih ruku

Pod kojim lomile bi se i prastare planine.

Ali ne i ja.

Jer ja sam te večeri bio

Puno više od pukoga tijela

i čvrste materije

i konačne tvari.

Bio sam tek toliko stvaran

Da uperim prst

u svjetleću kuglu koja se obrušila

Da zauvijek me omota

U svoj smisleni Žar.

Tada sam otvorio usta, duboko udahnuo,

Nasmiješio se

i Gutnuo.

Opet sam bio pored tebe u mirno nedjeljne jutro

I spokojno prelazio prstima preko

Svakog centimetra tvog izmorenog tijela.

Noćas sam progutao tebe.

Progutao sam sunce.