Nakon vikenda na moru

Da, imam ovaj dar u ruci koji je samo za tebe i nastao je od tebe
Pitao si me želim li nekad zaboraviti cijeli svijet i pretvoriti se u mediteransku opuštenost
Rekao sam da ali samo ako ću moći ulaziti u umove lijepih momaka i naslađivati se njihovom preplanulom puti i vitkim tijelima
Želio sam ti reći da ćeš i ti biti jedan od njih ali nisam još bio siguran u svoje osjećaje pa ti nisam rekao ništa

Ona je uperila svoj prst u mene a ja sam joj rekao djevojko ne možeš mi dati ono što ne bi trebalo biti moje ali je ipak neki dio nje prešao na mene jer sam već sljedećeg trenutka sanjao o bijelim plahtama i muškarcu čije je naoko nelijepo lice ocrtavalo
Moju budućnost koja je bila ugodnija od bilo čega što sam tada zamislio jer je uključivala talijanske vile, grčke otoke, ljetovanja u švicarskim Alpama i utrke Formule 1 na zažarenom asfaltu Monte Carla dakle bila je konkretna i prema tome ostvariva

Morao sam se tada vratiti u stvarnost koja nije bila nimalo sretna jer je bila prevučena sivim tonovima i bačena u bezlični grad u kojem si ti bio jedina svjetla točka
Nisi rasplamsavao moju strast nego si je smirivao dok su tvoji prljavi prsti klizili niz moja leđa i tražili utjehu u zagrljaju ti momče koji si bio jednako izgubljen kao i ja
Nisi se usudio priznati mi ljubav jer si mislio da te iza ugla sutrašnjeg dana čeka nešto bolje a nisi namjeravao potratiti mladost na ozbiljnu bliskost ne kad je u tebe bilo usađeno uvjerenje da kratkotrajni susreti donose užitak baš kao što te ponekad proganjao strah da još nisi okusio svijet

Da, imam ovaj dar u ruci koji je samo za tebe i nastao je od tebe
Ne dajem ti svoju ljubav nju već odavno imaš
Poklanjam ti tek zrno istine koje stavi na svoj jezik jednom kad budeš bio sam
Ono će ti reći da si sretniji od većine jer nisi morao prolaziti kroz isprazne uzdahe i neželjene poljupce kako bi
Pronašao mene

Advertisements

Krštenje

„A, jebate, brate, opet si umoran od života?“

Kimnuo sam glavom jer mi se više nije dalo govoriti. Samo sam htio leći u krevet, zaspati i probuditi se u životu u kojem ću imati lijepu kuću, dobar auto, obitelj i posao koji volim. Onaj cijeli dio sa stjecanjem tih stvari odlučio sam preskočiti. Ne zato što nisam htio proći kroz njega već zato što uopće nisam bio siguran kako da započnem. Bio sam izgubljeniji od biblijske ovce i trebao sam nekoga ili nešto da mi pokaže u kojem smjeru trebam krenuti. Ja nisam imao Isusa stoga sam to morao napraviti sam, ali osjećao sam da mi nije preostalo snage pa mi je bilo najlakše slegnuti ramenima i očekivati da se sve posloži samo od sebe.

„Ma daj, pa pogledaj se. Ti možeš biti bilo što.“

Nisam mu htio objasniti da ja ne želim biti bilo što jer to tako ne ide pa sam mu rekao da kasnim na dogovor, pozdravio ga i otišao. Vidjelo se da dolazi ljeto jer je već bilo gotovo sedam sati, a sunce još nije nestalo iza mora nego se prkosno zaustavilo negdje onkraj horizonta i nebu dalo boju narančine kore. O kameni mol kojim sam se udaljavao od mora lagano su udarali valovi i proizvodili zvuk koji me smirivao i opet me drsko podsjetio da u životu postoje stvari koje su veće od mojih problema. Na trenutak sam htio skočiti u more i krstiti se slanom vodom, ali simbolički postupci u mojoj glavi rijetko su se ostvarivali jer sam sve svoje ideje preispitivao dvadeset puta. Okrenuo sam leđa moru i zaputio se cestom u grad.

Nisam išao kući jer sam doista imao dogovor ali nisam zapravo kasnio. U autobusu koji je vozio prema centru stavio sam kapuljaču na glavu jer mi je lijepo pristajala uz tenisice, bermude i novu bradu. Sad je već pao mrak pa sam u prozoru autobusa mogao vidjeti svoj odraz. Koliko god neostvaren ja bio, sviđalo mi se to što sam vidio s druge strane plastičnoga stakla. Dječak-muškarac imao je okrugle znatiželje oči i miran topao pogled. Položaj obrva i oblik usana davali su do znanja da se na njegovu licu nesretnost rijetko zadržavala. Mimika i pokreti glave i vrata odražavali su ambiciju. Ništa na tom odrazu nije prikazivalo osobu kojoj nije suđeno da uspije.

***

Voda je bila ledena jer je još nisu ugrijale ljetne temperature. Odjeću, mobitel, ključeve i novčanik ostavio sam na obali. Mislio sam da će mi hladnoća poput bodeža probiti kožu, a neki životinjski instinkt nalagao mi je da izađem iz vode. Ali mene nisu vodili instinkti nego želja za uspjehom. Duboko sam udahnuo i zaronio pod vodu. Brzo sam ostajao bez zraka, ali nisam se predavao. Pred kraj je uvijek najteže. Baš kad sam mislio da ću ipak posustati, preplavio me osjećaj blaženstva, a nakon njega trijumfalna spoznaja da sam napokon nešto ostvario. Taj je doživljaj potrajao tek trenutak, a nakon toga sve je prestalo postojati. Uspio sam.

Kalifornijsko sunce

Nisam ti mogao reći da te volim jer su moji osjećaji bili snažniji od bilo koje izgovorene riječi, iako sam bio prilično siguran da bi ti ton moga dubokog glasa ionako sve rekao, a moje si osjećaje već odavno mogao neskrivene pročitati na površini mojih očiju. Umjesto toga, pustio sam ti pjesmu koja je iste melodije kao moja ljubav i istoga ritma kao otkucaji moga srca kad promatram tvoj dječački osmijeh. Zanimalo me sviđa li ti se pjesma pa sam to naumio otkriti iz izraza tvoga lica ali ti si bio brži od mene pa si mi to i sam dao do znanja kad si me zagrlio, a ja se nisam bunio iako su od tvog zagrljaja pucale kosti.

Sunce je zalazilo nad mirnim horiznotom kalifornijskoga grada. Ti i ja smo sjedili na krovu i nazdravili pivom za koje sam se ja ipak nadao da će biti ukusnije. Nismo govorili jer nama ne trebaju riječi da bismo se usjećali ugodno. U tišini smo gledali u daljinu i stapali se s opuštenom atmosferom našeg novog doma. Ostvarenje sna neobičan je osjećaj.

Toplina kalifornijskoga asfalta činila nas je lijenima i vječito nasmijanima. Pronašli smo dom i posao, upoznali smo nove prijatelje. Ako sam nekad davno imao osjećaj da ne pripadam, on je sada ležao zaboravljen negdje s druge strane oceana. Šapnuo sam ti: “Pazi se, ja sam sretan”, a onda sam se posvetio zalijevanju biljaka koje smo postavili na veliku terasu.

Nismo plivali u moru jer se u njemu ne može čuti udaranje valova o stijene pa smo ostali ležati na plaži usklađivati udisaje sa svakim novim naletom plime. Imao si meke dlanove koji su mogli razrušiti svjetove ali su bili dobroćudni pa su mirovali izgubljeni u bespućima moje kože. Da si mi tada rekao da je taj trenutak konačna svrha samoga svemira, ja bih ti na mjestu povjerovao, a onda bi se, tko zna, vrijeme možda zaustavilo a mi postali nova božanstva nekog našeg kozmosa, ali tebe je zatjeralo piškiti pa si otrčao u vodu, a ja sam se uspravio u sjedeći položaj i prestao sanjati o budućnosti jer je ona tek konstrukt za bijeg od sadašnjosti a ja nisam želio pobjeći baš nigdje.