Imaš fakultetsko obrazovanje, književnost dapače, ali nisi siguran što znači riječ apokrif. Ipak, sviđaju ti se tajnovitost i veličina koji se osjete u nazivu pa se poigravaš tom riječju dok razmišljaš o tome kako je gradski život, sa svom dekadencijom koju nozi uz sebe, ponekad nepotrebno prolazan i klaustrofobičan. Mudrost i smeđa boja papirusa suprotstavljeni izmorenosti i sivilu. Jesenska vlaga jasna je u zraku kojim je ispunjen prostor na fotografiji na kojoj, ruku u džepovima, poziraš ispred još jednog zida prošaranog grafitima koji nešto znače samo onome tko ih je ondje naslikao. Imaš sjetan izraz koji se na tvome licu nalazi možda tek zato jer znaš da ćeš tako dobro ispasti, a možda je ta sjeta toliko stvarna i duboka i ne bi je zapravo htio pokazati, ali si već odavno izgubio snagu da je pokušaš sakriti. Ovaj je svijet beznadan i ravan, baš kao i snovi, kad bi ti barem netko pokazao da se iz njih moguće probuditi.

Kažeš mi Ozrene volim te ljubav je okruglog oblika tvog tijela i plinovito plave boje koja se probija kroz tamu smještena je između mene i kraja kreveta uza zid. Oči su ti duboke i prodorne usne ti sad nešto šapuću ali ja više ne razabirem smisao riječi već se gubim u golemom protoku energije koji mi se probija kroz glavu. Vidiš, da smo u tom trenutku odlučili nekako pokidati šavove ovoga svijeta mogli smo se provući u neku drugu stvarnost, onu koja se nalazi s druge strane mojih otvorenih usta i koju karakterizira dugačko putovanje kroz svemir. Putovanje nije i odredište, ali još ne mogu naslutiti što se nalazi na njegovom kraju i hoću li ondje biti sam. Pitam se tada jesu li ljudi tek pratioci i hoće li na kraju svatko od nas imati vlastiti svijet. Takve mi misli ne stvaraju ugodu, volio bih da je naša ljubav prozračnija možda ću se na planinama ipak buditi uz nekoga drugoga, možda ću snovima doći do otvorenosti.

Advertisements

Na bazenu

Kao na svim bazenima ovoga svijeta na kojima se imalo drži do higijene, i na ovome dominira miris klora. Uz ulaz u dvoranu nalazi se stol za kojim sjede dva spasioca žutih majica i crvenih kupaćih gaća. Uglavnom su nezainteresirani, ali ponekad odgovore na moje sramežljive pozdrave. Na bazen dolazim u rano poslijepodne jer znam da tada neće biti gotovo nikoga. Odabirem jedan trak između dva reda plutača. Po unutarnjoj strani naočala za plivanje razmazujem pljuvačku jer se tako sprječava njihovo zamagljivanje. Nakon što njima, skupa s plivaćom kapom koja mi zapravo i ne treba, ali je svejedno koristim jer se ne želim isticati, upotpunim izgled plivača spuštam se u vodu, otiskujem od ruba bazena te napokon počinjem disati.

Visok si i zasad mi je teško reći koliko si zainteresiran za mene, ali kažeš mi da prebacimo razgovor na Instagram, što je jasan znak da želiš nastaviti komunikaciju. Ja sam nesiguran u sebe pa smatram da si previše lijep da bi komunicirao sa mnom, stoga nad svakom porukom koju napišem mudrujem nekoliko minuta prije no što je pošaljem. Kad te sad zamišljam ovdje pored sebe stojimo jedan uz drugoga, tijela sasvim blizu. Ti me gledaš s visoka a ja, iako sam u tom trenutku dijete, znam da ću biti kaj koji će učiniti prvi korak. Svojom desnom rukom uzimam tvoju lijevu te ti započinjem milovati prste. Ono što ti u tom trenutku ne znaš jest da ćeš mi uskoro predati svu moć koju imaš nada mnom, a ono što ja znam jest da bi mi se više sviđao kad bi se za tu kontrolu pokušao bar malo otimati.

Na dnu bazena nalaze se oznake koje označavaju prijeđenu duljinu. Ponekad ih gotovo dodirujem ramenima. Iako ne mogu disati i imam pritisak u glavi, tamo dolje sam opušten jer sam sam. Još se vježbam roniti, ali za koji dan će mi uspjeti preplivati bazen s jedne strane na drugu bez da izađem gore po zrak. Možda ću time zadiviti sve momke koji plivaju uz mene i kojima bih vjerojatno bio draži da se ne pokušavam toliko dokazivati.