Jantar

Kako mogu pisati o ljubavi kada nikad nisam bio zaljubljen iako na sebi imam staru kućnu majicu i trenerku u kojoj mi je prevruće ali koja jedina izgleda dobro na meni pred tobom se osjećam potpuno ogoljeno ne govorim ti da mi je stalo do tebe jer se bojim da ću čuti ne a ako se to dogodi sve emocije koje držim u sebi cijelo ovo stoljeće poput nezaustavljivog vala izaći će iz mene kakav ću čovjek biti tada

Pojedi ovaj kolač koji sam napravio za tebe kažeš da je fin hvala znam to i sam pričajmo sad o glazbi i filmovima koje smo pogledali u zadnje vrijeme baš je smiješan taj rupaul hehe sve te emisije usputno gledam ali dok ti govoriš tvoje lice promatram pokušavajući naučiti svaku liniju poru i oblik ruba tvoje kose opet se moram suzdržavati pa svoje istraživanje pažljivo skrivam kimanjima glave i polušaljivim komentarima na tvoje stavove kad bi mi dopustio pokazao bih ti svoj jezik koji se ne izgovara riječima nego dodirima i mirisima i pletenjem međusobnog mira on raste u meni i sad dok pišem ovo za tebe

Nešto veliko se krčka ispod površine nešto veliko dolazi do mene vidiš li kako je zemlja pod Italijom popucala a ova magma koja teče mladim kanjonima uskoro će postati lava svoje sam osjećaje pohranio u kutku svemira ali prije dvije su noći prošli jupiter nisam ih mogao gledati jer sam se strašno bojao sad se ne više ne bojim evo ih dolaze po mene

Advertisements

Neću ponovno pisati o dečkima

ne postoji granica između moje ženstvenosti i želje za zagrljajima ali taj je dio mene ostao u prošlosti možda sam ga samo prerastao a možda se on izgubio u iskustvima koja su umjesto ispunjenja donijela razočaranje. Ako ga ikad ponovno otkrijem znaj da ću ti na dlanu pokušati podariti svoje srce ono će mi možda reći on nije taj kojeg tražimo ali svejedno si mi drag i neka ti barem moje usne koje će okrznuti sitne dlačice tvoga vrata budu dovoljne da nastaviš dalje.

ne znam jesam li zatvoren ili sasvim prazan ali ne mogu prestati tražiti ono za čime moje tijelo ne žudi već eonima osjećam se usahlo poput starog hrasta ali ja sam premlad da sipam mudrosti ja ne želim biti hrast ja želim biti vrba želim da mojim tijelom teku melodije ranih hrvatskih skladateljica želim da o meni pišu pjesme koje će većina učenika u čitankama preskočiti ali oni koji budu znali o čemu one govore zastat će i nasmiješiti se od ljepote a onda i sami sanjati da su pjesma da su melodija da su dio prirode

ako ikad uspijem slomiti ovu smeđu koru koja u paučinu skrila polet zasjat ću kao sunce nad tek rođeno jutro okupat ću se poput djeteta u mirisima prvog dana bit ću jasniji od kristala i topliji od jesenje rose. Ako prineseš svoje usne dat ću ti da je kušaš nemoj se začuditi ako te tada pomirišem ti si rezak kao urlik i tvrd kao orah imaš deset prstiju a ja brojim svaki od njih kao da ih vidim prvi put. Cesta pored nas načinjena je od šljunka ali s nje se na nas ne diže prašina jer mi oblikujemo svijet oko sebe a ne on nas. U gradu na brdu oglašava se zvono prvog jutarnjeg sata a mi počinjemo računati vrijeme našeg novog života daj samo da taj život bude ovaj.