Gladan sam za tvojim tijelom i tvojim mirisom i tvojim osmijehom

Oprosti mi za kolebanje i za nesigurnost

Strah je upisan u krv muškaraca moje obitelji.

Skinut ću sve vanjske slojeve svoje osobnosti sa sebe

Dok ne ostanem tek požuda i privlačnost muškarca.

Neimenovano geometrijsko tijelo, tetris našeg mesa,

brisanje svijesti, napokon smo tek životinje

neopterećene iscrpljujućim stvarima.

S ove strane možeš vidjeti bilo prirode

Sad si lišće koje se njiše na vjetru nad šumom

Sad si jato plamenaca koje nadlijeće jezero u suton

Sad si svemir i tvoj pogled vidi zvijezde.

U onome svijetu to su tek tvoji uzdasi

Dok se otvaraš dovoljno da možeš upiti moje

S ove strane iz nas se razlijeva glazba

To je zlatna boja koja kaplje po našim tijelima

Violinski zvukovi rađanja proljeća

Prolaznost zapisana notama postojanosti.

(Naši će instinkti kad-tad usnuti, a mi se ponovno roditi. Nema veze, čak i kada napustim tvoje tijelo, i u ovoj stvarnosti postoje boje. Vidim ih u izrazima tvoga lica, u živosti grada koji se zna smijati. Vidim ga u tvojim malenim rukama kojima me čvrsto držiš dok spavaš i u optimizmu kojim ovaj svijet pokušavamo učiniti što više nalik onome s druge strane naših tijela.)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s