Cijelost

Ako ti dopustim da polegneš svoju glavu u moje krilo i slinom iz svojih usta napraviš ono što misliš da će me učiniti sretnim hoću li se tada pretvoriti u jato ptica koje se raspršuju u raznim smjerovima, sretne što su napokon dočekale izbavljenje? Titram na granici uzbuđenja i želje za bojama prirode, ovaj je svijet previše kockast i ja se u njemu osjećam kao u ćeliji, načinjen sam od kristala što je dobra stvar jer sam jasan i oštar, ali vriskavost i tankost loše su strane takve osobnosti, stoga želim postati okrugliji u svojim osjećajima. Priroda je mirna, ondje je sve zeleno a moja je energija sunčevo žute boje koja se odražava kroz spokojne smeđe oči. Izbavljenje dolazi ondje na početku.

Plešemo valcer ulicama kišnoga Pariza koje su lišene ljudi jer to tako može biti u hladnu proljetnu noć radnoga dana. Sada smo plavi i pravimo valove poput kapi koje se ruše u malena jezera. U tvome je stanu mrak a miris tvoga tijela me previše zasićuje i radije bih te samo gledao ali objašnjenja su ponekad pretjerano komplicirana pa ti dopuštam da mi grickaš bradavice, podižeš u zrak i trzaš se nad mojim tijelom. Kad nakon toga legnem pored tebe lak sam kao pjesma i neuhvatljiv kao oblak i gotovo se smijem pri pomisli na to da tebi nije suđeno da ispisuješ strofe našega dueta.

Kad si cijel onda znaš pjevati i sam.

Advertisements