Planovi

Iz ormara izvlačim čarape, sjedam na krevet i navlačim ih na noge. Dlanovima pritom dodirujem stopala, još meka od noćne regeneracije epitela. Tvoja su stopala jednake teksture pa me nekako očekivano preplavljuju zapljusci tuge. Vremenski sam ograničen odlaskom na posao pa se ne prepuštam trenutku ali da mogu ne bih ja te čarape obukao nego bih se zavukao u krevet prstima klizeći niz stopala, zamišljajući da su tvoja.

Mijenja se godišnje doba i više ne moram nositi šal preko usta ali osjećaji ne prolaze sa snijegom koji je već neuobičajeno dugo na gradskim ulicama niti ih mogu tako lako otpustiti ako kafić u kojemu radiš svakoga jutra i poslijepodneva mimoiđem za svega nekoliko metara. Ponadam se tada da ću negdje u toj gužvi kolodvora naletjeti na tebe kako žuriš na posao. Kad me primjetiš uplašeno ćeš zastati i čekati moju rekaciju a ja ću ti se nasmiješiti i proći dalje. Tako sam ja to zamislio, ali vjerojatnije je da ćeš mi se tada obratiti svojim veselim glasom i ponuditi uvjerljivu ispriku koju ja neću čuti jer ću već zamišljati večer i završetak tvoje smjene i susret ispred kolodvora i odlazak u tvoj stan gdje ćeš mi dopustiti da odmotam vrpce svoje naklonosti i njima nas zapletem u zajedničku pripadnost. Sljedećeg ću se jutra tvog zagrljaja osloboditi tek na vratima koja ćeš zatvoriti uz obećanja o skorom susretu kojeg ipak neće biti dok ne naletimo opet jedno na drugo u jutarnjoj gužvi kolodvora.

(Prošlo je od tada još jedno godišnje doba i vitice moje zaljubljenosti pretvorile su se u prozirnu izmaglicu. Ponekad je teško zamisliti sretan završetak, ali više ne hodam ulicama natkrivenima kupolastim prolazima niti udišem miris studentskih poroka. Ležim na krevetu na drugoj strani svijeta, onoj za koju mislimo da je sunce nikad ne prestaje grijati. Dijelim ljubav u ketaminskoj ekstazi i iscrtavam nove mape na tamnim prsima odbjegle talijanske elegantnosti. Njušim boje u minimalizmu i učim se koristiti svoj instinkt za detalje. Putujem crvenom zemljom i čitam mu Murakamija dok me on brani od škorpiona i pauka i divljih pasa. Ispisujem retke svoje budućnosti koja ipak još nije nastupila pa svoje vrijeme zasad provodim misleći o tebi.)

Advertisements