Iznad ega

Imao sam dušu zarobljenog djeteta koje je nasilno htjelo van i nisam smio pisati iz ega pokušavao sam razbiti čahuru koja se nalazila oko mene, a nju je omotavalo ili zapravo prebivalo u meni veliko prostranstvo koje je djelovalo kao kozmos i bilo je obasjano crveno-narančastom svjetlošću koja je sijala žarko kao plamen ali je zapravo bila odraz nebeskih tijela ili pak stanja duše koji su prebivali u njoj. Pitao me vidim li oko koje gleda u mene ja sam mu uzvratio protupitanjem Je li to moje treće oko na što mi je on odgovorio ne identificiraj se s ovim bićem zasada ostani ono što jesi još nisi spreman za spoznaju. Zanimalo me je li se bolno odvojiti od ega na što mi je rekao da je jedina stvar koju ću osjetiti izostanak osjećaja i savršena punoća. Također me podsjetio na trenutak kad je moj ego preuzeo cijelo moje biće pa sam posjetio mjesto koje nije imalo prozora i bilo je puno ljudi koji su dopustili da ih udaram bičevima a zauzvrat sam ja dopustio da oni meni nanose bol koja je tada bila isključivo ugoda mada je i taj ego znao da je vrlo ranjiv i zapravo sasvim konačan i zbog toga u toj ugodi nije mogao naći zadovoljstvo pa je udarao više i zahtijevao jače udarce dok na kraju nije uzviknuo Zašto me ne voliš a onda pao na koljena i plakao toliko glasno da su titraji odjeknuli svim vidljivim zvijezdama u svemiru, istim onima koje su ranije gorjele crvenim svjetlom. Velika je zabluda da suze kapaju samo iz očiju one su klizile cijelom unutrašnjosti moga tijela i spirale pogreške u egoističnom kodu koji je bio krivo programiran zato jer sam mislio da sam nevoljen i neprihvaćen i nije se tada ništa značajno promijenilo osim što sam bio strahovito umoran ali pridigao sam se na noge i bosih stopala koja su postala neporecivo čista otapkao do svlačionice ne obazirući se na ljude koji su me omotani u crnu kožu uplašeno gledali ali moj se razum tada počeo oporavljati pa mi se pred očima javilo usputno pitanje o tome hoće li i oni uspjeti pronaći svoje pročišćenje i jesu li svjesni toga da ljubav… Da ljubav što? Nisam mogao dovršiti misao jer, iako sam bio čist, nisam postao toliko mudar da shvatim što je ljubav kao ni to da znam kako je pustiti da se oko mene omota kao more u koje zaranjam svako ljeto u suton kad na plaži više nema ljudi a ja sam u svojoj glavi nalazim mir iako je to more ponekad prožeto sjetom ali to je ona dobra sjeta koja te podsjeća na zimska jutra na šumskom proplanku kad jeleni izlaze van da obrste ono malo trave koja nije smrznuta kao i ona sjeta koja te podsjeća na miris kestena i tišinu oblaka koji se nadvijaju iznad jablana i ti tada možeš osjetiti da je svijet oko tebe zapisan u notama koje sviraju melodiju nečega što je ljepše od tebe ali je lijepo zbog toga što si ti u tome volio bih ponekad da sam čist kao svoje djetinjstvo ali tada se moje treće oko nije bilo otvorilo a sad mu dopuštam da podigne svoje dugačke trepavice vidiš li me kako postajem voda?

Advertisements

2 thoughts on “Iznad ega

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s