Virtualno dejtanje

Skrolao sam životom s druge strane zaslona koji je nekako uspio postati moj. Postavljao sam pitanja za koja me nisu zapravo zanimali odgovori ali upoznati nekoga značilo je ostvariti prije toga dovoljno čvrstu komunikaciju, a kad bi mi ponestalo inspiracije ili bih se uplašio vlastite nerječitosti, morao sam pribjegavati tome da pitam svoju potencijalnu srodnu dušu nešto poput Jesi inače iz zagreba ili si tu došao na faks. On bi mi na to odgovorio Ja sam ti iz Dalmacije, a ja bih se pitao što da sad radim s tom informacijom te se onda vratio iscrpljujućem smišljanju zanimljivijih tema i dolasku do onog trenutka u razgovoru za koji ću procijeniti da je dovoljno zreo da ga pozovem na pivo.

Naći ćemo se ispod sata, naravno. Ako dođem prije njega, imat ću dovoljno vremena za razvoj čitavog spektra nesigurnosti. Ako bude sladak, znači li to da ću se ponašati kao zatreskani tinejdžer koji nije u stanju izgovoriti složenu rečenicu? Kako ću prekinuti pauze u razgovoru?  Što ako mu se ne budem svidio pa tijekom cijelog razgovora bude hladno gledao u daljinu?

U pravilu, ništa se od toga neće dogoditi. Da, bit će sladak. Ne, neću imati problema s izricanjem svojih misli. On će biti prilično razgovorljiv pa neugodnih tišina neće biti. Mogućnost da mu se svidim nastala je onog trenutka kad se odlučio dopisivati sa mnom i povećala se kad je pristao otići na pivo kojeg će popiti dovoljno da mi kaže da bi se htio ljubiti. Naći ćemo tada neki tihi haustor (grad ih je neobično pun!) ili skrovito mjesto u većem parku u kojem ćemo jedno drugome pokloniti sve osjete osim sluha koji će ostati rezerviran za zvukove ljudi koji će nam se možda približavati. Ako se oni i pojave, brzo ćemo se odmaknuti jedan od drugoga, ja ću spustiti glas za oktavu  i praviti se da mu pokazujem nešto na mobitelu. Ako se budem osjećao vragolasto, glasno ću reći Vidiš, frende, to ti je ta ženska koju pokušavam zbarit, i, čim prolaznici budu dovoljno daleko da prestanu obraćati pažnju na nas, mi ćemo opet biti jedan na drugome.

Sljedeći ću ga put pozvati sebi u stan. Dobar sam domaćin pa ću možda napraviti nešto za večeru, ali ništa pretjerano složeno jer ne želim da ispadne da se previše trudim. A i obično niti ne radim jela koja su komplicirana. U svakom slučaju, on će doći kod mene. Reći će mi da imam lijep stan. Obojici će nam biti malo neugodno. Ja ću u sebi zaključiti da sam prestar za takve stvari pa ću mu reći Ajmo se ljubiti. On će na to Ah, da! pa ćemo onda završiti na krevetu. Nakon otprilike pet minuta ljubljenja, istraživanja i neuspješnog postizanja bilo kakve napetosti i on i ja ćemo se zapitati koliko će dugo to trajati. Ja sam obično taj koji je nestrpljiviji pa ću ga pitati želi li možda večerati. Njemu će laknuti pa će reći može. Tad ćemo se obući i na klopu se baciti strastvenije nego jedan na drugoga. On će tada morati ići kući pa ćemo se u hodniku još jednom poljubiti, ja ću mu upaliti svjetlo u zgradi a onda se vjerojatno više nećemo čuti.

Te ću večeri zaspati sam. Zagrlit ću jastuk i pretvarati se da je neki muškarac. Narednih dana neću skrolati zaslonom u potrazi za intimnošću. Možda ću neko vrijeme biti utučen, ali dobro će mi se raspoloženje brzo vratiti. Tad ću opet uzeti mobitel, postavljati predvidljiva pitanja, zabaviti se na pivu i možda, samo možda, poželjeti da se čujemo i nakon što mu upalim svjetlo u zgradi.