Ples u tišini

Nosio sam košulju koja nije bila moja, plesao okružen ljudima koji mi se nisu svidjeli, a u glavi stvarao misli kojih sam se sramio, ali koje zbog svoje nesigurnosti nisam mogao kontrolirati.

Možda sam se činio tužan, ali zapravo sam u prsnom košu gomilao zalihe bijesa koji sam pljuvao na druge, prljajući ih i trujući prezirnim pogledima, umornim pokretima i alkoholnim okusom u ustima, sebe usput čineći sitnijim od prevrtljivca. Rekao je da bih trebao prestati tražiti poglede ljudi oko sebe i umjesto toga cijeniti ono što imam, ali nije mi se dalo objašnjavati da nije pogodio razlog zbog kojeg je oholost sladostrasno plesala u mojim očima, kao što mi je bilo glupo i reći mu da mi je njegova prisutnost ionako uvijek dovoljna.

Vidio sam zeleno. Energija je bila loša. S neprobavljenom hranom iz želuca u čučavcu je završila i moja bezbrižnost. Da sam to znao, ne bih savjesno povukao vodu. Plesao sam divlje, ali ne zbog užitka nego zbog očaja. Ljubio sam se usputno i nimalo željno. Volim kad znam otkriti problem, ali još bih više volio da ga uspijem i riješiti.

Danas plešem za iskupljenje. Nema glazbe, samo zvuk mojih udova koji šibaju zrak. Pozornica nije stvarno mjesto nego sjećanja o ljubavi i slike sanjane budućnosti.

Koja baš uvijek uključuje ljude koje volim, čak i ako im to ne govorim dovoljno glasno. Nema veze, otplesat ću im ljubav.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s