Jednom kad se upoznamo

Umoran sam kad dolaziš želio bih te upoznati iako se vjerojatno neću zaljubiti u tebe ali možda osjetim dovoljnu želju da prislonim svoj nos uz tvoje lice pomirišem te i onda poljubim u usta i protrljam usne uz tvoj vrat ako nam se svidi leći ćemo u moj krevet i onda brojati redove otvora u roletama koje sunce reflektira na zid nakon toga ću te zagrliti a ti izdrži iako si mršav volim se stiskati uz druge momke čak i ako nekoliko trenutaka kasnije budem sasvim hladan i poželim da odu s tobom valjda neće biti tako rekao si da ne smijemo imati očekivanja ali ona su sastavni dio snova a reći čovjeku da prestane sanjati jednako je kao reći zvijezdama da prestanu svijetliti ispričavam se na ovoj usporedbi pomalo je trivijalna ali ponekad si dopustim tračak uobičajenosti jesi li i ti takav?

Imaš kovrčavu kosu koja ti jako dobro stoji i vrlo te lako zamijetiti kao onda kad sam stajao na savskom nasipu i promatrao jedan od onih bezličnih zalazaka sunca s druge strane jezera a ti si prošao ispod mene na biciklu i išao na festival s kojim nisam prijatelj već nekoliko godina a vidio sam te i tamo u onom hangaru iza moderne galerije u kojem je glazba bila jako dobra i htio sam plesati ali je većina ljudi koji su ondje stajali i pili razvodnjene pive iz neprofinjenih plastičnih čaša bila dosta ukočena osim ona tri dečka koja su jako dobro plesala i izvodila pokrete koje sam tog proljeća i ja naučio u plesnom klubu u kojem su mi rekli da sam dosta talentiran i ja sam pomislio da bih se mogao time baviti tad je sa mnom bio i moj prijatelj s kojim sam se par tjedana ranije ljubio i pomislio da bi mogao biti moj dečko jer mi je s njim bilo nekako prirodno ti si rekao da ti se on sviđa ali ga ne znaš i rado ćeš mi ga prepustiti jer nisi kompetitivan ali ja ionako već odavno nisam razmišljao o njemu-

Kod tebe smo gledali onaj film za koji si rekao da ti je najdraži a u njemu je bilo puno seksa pa nije proteklo dugo prije no što smo oči koje nisu bile širom zatvorene usmjerili jedno prema drugome bio si napaljen kao tinejdžer koji je tek zagazio u pubertet i nedostajalo ti je profinjenosti a ja sam prasnuo u smijeh jer sam se sjetio one epizode seksa i grada u kojoj se carrie puknula s nekim tipom koji se ševio kao zec kao i one kad je na samanthu nasrnuo student koji se zvao isto kao i ona i već joj nakon prvog seksa izjavljivao ljubav rekao sam ti uspori macane ne radi se to tako pa sam ti mirno ali čvrsto stavio ruku na rame a onda preuzeo kontrolu činilo se da tebi to nije smetalo a ja sam se pitao zašto se opet ljubim s nekim u koga se neću zaljubiti.

Kraj ostavljam otvorenim jer se početak još nije niti dogodio ostavljam ga za jednom kad se upoznamo

Proročanstva, suze i sunce

Prelazio sam rijeku koja je više izgledala kao bara i tekla prema istoku sporije od čovjeka koji je odustao od života a ja sam se pitao koja je svrha vode ako u njoj nema kretanja. Na biciklu sam letio kući jer me tamo čekalo vlastito proročanstvo koje sam ovog puta odlučio ne propustiti. Kad sam uletio u stan, njega ipak više nije bilo tamo. Ostavio je samo šapat koji je poput zvjezdane prašine pao iznad moje glave. „Vraćam se za punog mjeseca“, rekao je njegov baršunasti glas. Ja sam tada bacio oko na kalendar, a onda spustio sve rolete i zatvorio prozore te utonuo u hibernaciju dok mi zvuk budilice ne najavi njegov povratak.

***

Poklonio sam mu narukvicu koja je bila od kože i koja je bila iz Sirije. On je pogledao u nebo i rekao: „Noćas će padati Suze svetog Lovre“, ali ono je bilo prekriveno oblacima pa nismo vidjeli ništa, a onda sam ja skrenuo pogled na njegov zglob i posvetio se vezanju narukvice. Pitao me hoću li ga ovaj put ostaviti. Ja sam rekao da neću, ali da bih volio da je nekad samo moj, a onda sam počeo nekontrolirano plakati. I on se tada konačno slomio te mi, čvrsto me zagrlivši, kroz jecaje rekao: „Oprosti što se skrivam od tebe ali nekad me počne boljeti tu dolje u stomaku i onda ne mogu pričati ni s kim i moram se maknuti i riješiti to sam sa sobom.“ Ja sam ga poljubio u obraz i odveo do kreveta u kojem smo suzama pokidali i posljednje granice koje su stajale između nas. Ja sam tada osjetio kako je to kad nekoga voliš jer mi se svemir najednom učinio toliko malenim da mi je mogao stati na dlan. Mislim da je to bilo zato što smo te večeri postali jedno biće, a kad si jedno s nekim onda si jasan i velik i neovisan o sreći zato što si nadišao i nju i sve druge zemaljske pojavnosti.

***

Kugla koja je stajala nasred polja bila je žute boje i ja sam znao da, jednom kad je dotaknem, više neću imati veze s ovim svijetom. Podigao sam pogled prema tebi, ali ti si me ionako već držao za ruku pa sam znao da si spreman. Kimnuo si glavom, a onda smo skupa zakoračili prema malenom suncu koje se uzdizalo nad travom. Otvorio sam usta i udahnuo ga. Ono je uletjelo između mojih zubi i smjestilo mi se u grlu. Tamo sam ga osjećao tek na trenutak, nakon čega je osjećaj nestao jer smo nestali i mi, ali ne prije no što sam shvatio da se sunce može progutati jedino uz ljubav.

Odlasci i postkoitalne cigarete

I ostavio sam te da ležiš na krevetu dok sam ja otišao na balkon zapaliti cigaretu jer se u mom stanu ne smije pušiti. Promatrao sam konture tvoga tijela dok sam udisao prvi dim koji je istodobno bio odvratan i smirujuć. Bio si mršav, a tamna ti se put utapala u gustim dlakama koje su od struka prema dolje rasle u grmovima. Imao si malene guzove, one koji cijeli stanu u dlan, u što sam se i sam bio uvjerio kad si došao kod mene, a ja te nisam čak ponudio niti sokom nego tek pričekao da izuješ tenisice i uputiš mi pogled pozdrava prije no što se prepustimo intimi koju je zahtijevala naša izgubljenost. Tako ležeći na krevetu, tvoje su oči, bistro zelene, bile pomalo prazne, ali nisi djelovao kao da želiš što prije pobjeći van. Negdje u predjelu mog želuca, nešto se pomaknulo i izazvalo mi slabost u nogama, a ja sam udahnuo još jedan dim i poželio da se mogu oduprijeti.

Berlin je pun pijeska koji je u slapovima padao iz moje sive tenisice marke Nike koju sam naopačke držao u svojoj ruci, podsjećajući samoga sebe na boginju stoicizma. Osim toga, nema jasno istaknutih pješačkih prijelaza. Ponekad miriše po egzotičnoj kuhinji i, iako je jako velik, odaje dojam mjesta na kojem bi se moglo živjeti. U-Bahn je obično pun i nema baš mjesta za sjesti, ali zna se dogoditi da sretnem poglede dva dečka koji se grle i bestidno me odmjeravaju, a ja sam hrabriji nego inače pa im drsko uzvraćam. Možda se i dogodi da mi priđu i pitaju na kojoj stanici izlazim i želim li možda doći kod njih, a potvrdnost mog odgovora ovisit će tek o spoznaji da me na mom odredištu čeka nešto bolje.

Ako sam bio izgubljen u malome gradu, mogao sam se jednako tako tražiti i u velikome jer sam tamo barem mogao bolje zaraditi i ne izlaziti svaki vikend na ista mjesta i možda upoznati više ljudi, a za time sam ionako strašno žeđao. Zločesto si me upitao hoćeš li mi nedostajati, a ja sam rekao Da, ali samo kad osjetim tvoj miris u zraku. Prešutio sam ti da je on usađen duboko u unutrašnjost mog dišnog sustava i da ću ga osjećati stalno. Dok si me promatrao, tvoje su me nježno zelene oči umirivale i ja pored tebe nisam imao drugih težnji, ali nisam ti namjeravao priznati da sam se počeo zaljubljivati, ne sad kad sam bio tako blizu odlasku i ne zato jer sam znao da bi se iz mog trbuha širila električna bol koja mi ne bi dala spavati kad bih znao da si pronašao nekoga tko ispunjava svaku sekundu tvojih misli. A rekao si da ne tražiš ljubav, ali naravno da si se samo štitio od osjećaja nemoći koju sa sobom donosi nada onda kad očekivanja splasnu poput padobrana koji je, sletjevši na zemlju, ispunio svoju svrhu.

Cigareta je došla do svog kraja. Nisam je bacio s balkona iako sam u tom trenutku htio poslati dovraga svoju ekološku osviještenost. Ubacio sam opušak u čašicu jogurta napunjenu vodom, a onda ti se vratio u krevet. Možda me nisi volio onako kako sam ja volio tebe, ali barem si tog poslijepodneva bio samo moj.