Hranitelj

Ostavio sam te u tragovima svojih misli. Onaj put, na primjer, kad smo bili na pivu (uvijek smo na pivu, zar ne?), a ja sam se bojao da neću znati voditi razgovor pa sam se od tog straha zamrznuo i onda ga i nisam mogao voditi pa sam ispao pasivan i tebi prepustio glavnu riječ. A ti si pričao previše za moj ukus, pogotovo zato jer si pričao samo o sebi, ali zapravo i nisi bio dosadan, iako sam dva ili tri puta ipak morao obuzdati svoja usta da se ne otvore u široko i glasno zijevanje. Proljeće je tek došlo pa se sunce već spuštalo negdje iza zagrebačkih krovova, na što smo imali dobar pogled jer smo i sami sjedili na krovnoj terasi, a ako postoji bolji osjećaj pripadnosti od druženja s prijateljem u zagrebački suton, ja nisam siguran da sam ga ikad osjetio. Iako mi ti zapravo i nisi prijatelj, ali odnos s nekim ne mjeri se dužinom poznanstva nego nekim klikom koji se dogodi kad tu osobu pogledaš u oči, a ja sam, čim su nam se pogledi prvi puta susreli, znao, ili barem htio, da ti mogu dlanove položiti na glavu, a onda ti odostraga šaptati o stvarima koje nikad ne izgovaram glasno, ne zato što su tajne, nego zato što istine o meni prirodnije zvuče kad se izgovore potiho, u jednom treptaju tvojih očiju, što je sasvim dovoljno da ih ti sačuvaš u pamćenju sve dok se svijet ne raspukne na dijelove.

S tobom sam prirodan, ne kao onda kad sam sam sa sobom, već na neki drugi, intimniji način. Ali nisam ti se to usudio reći dok smo sjedili na klupici na Zrinjevcu jer sam još uvijek bio prestrašen, čak i ako sam bio pripit. Nisam se bojao toga da ćeš se ti okrenuti od mene već toga da neću znati napraviti sljedeći korak jednom kad ti kažem da mi se sviđaš. A to sam htio napraviti najviše na svijetu, ili možda ne baš toliko jer bih onda to valjda ipak i učinio; strah ima granicu na kojoj ustupa mjesto djelovanju, a moja je odlučnost neustrašiva.

Što si nisam tada osvijestio, ali to znam sada kad sam prešao u stanje hranitelja. Biti hranitelj znači skrbiti se o sebi toliko dobro da se možeš brinuti i o drugima. Biti hranitelj znači ne dopustiti vanjskim faktorima da odlučuju o tome kako ćeš voditi svoj život. Konačno, biti hranitelj znači biti svjestan da si dovoljno dobar za bilo što. Da bi mi to pošlo za rukom, morao sam se odbaciti svoju pasivnost. Isprva sam bojao se da takvo odrastanje nužno znači i odreći se nevinosti, ali sazrijevanje nije sinonim ozbiljnosti pa sam se, čekajući tramvaj nakon kazališne predstave, spremno odlučio na promjenu.

Sada sam plave boje jer biti hranitelj znači biti prilagodljiv onako kako je prilagodljiva voda koja ne poznaje prepreke nego sama oblikuje svoj put.

Isto tako, u svojoj glavi imam dugu kosu i tanke noge i možda sam žena jer je žena otpornija od muškarca i ne gubi se u snovima nego ih ostvaruje, a sve to čini potiho, kao da ne poznaje jadanje i predaju.

I tako plav ja ću prići tebi. Ti si prljav i zelen, što znači da si opipljiviji i bezbrižniji i jednako sklon prepustiti se uzdisajima i pogledima koji u unutrašnjosti tvoje glave projiciraju svjetove. I možda nisi toliko dlakav kao što se na prvi pogled čini, ali imaš duhanski dah koji istodobno priziva i djetinjstvo i zanos i nedjeljna poslijepodneva koja provodim zalijepljen za tvoje tijelo.

A sad kad sam plav i kad sam postao žena, to ću i ostvariti. Zato, kad ti priđem, nemoj uzmaknuti – ja ću te nahraniti.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s