Didaskalije

Kockica šećera stoji na tanjuriću zgurana pored vruće šalice s kavom. I tanjurić i šalica su bijeli. Kava je crna sa smeđim mjehurićima na vrhu. Iz nje se dimi. Ta kava je espresso kava i zato nije ukusna i kockica šećera neće joj puno pomoći. Ali njoj se ipak približava Ruka. Ruka uzima kockicu šećera s koje nekoliko zrna pada na stol od tamnog drveta te je ubacuje u kavu. Ruka je to napravila s prevelike visine pa uranjanje kockice u kavu proizvodi reski „plup“, a kava u kapima leti za onim zrnima šećera na stolu. Malo smeđe tekućine prelijeva se i preko bijele šalice koja je sada mokra i koju treba obrisati. Odnekud dopire glas koji mrmlja „jebemti“, a zatim se jedan Prst izdiže iz Ruke i briše kap koja klizi niz šalicu. Ruka uzima žlicu koja je dotad mirno čekala svoj trenutak negdje izvan scene i njome miješa crnu kavu i bijelu kockicu šećera. Nakon što je izvadila žlicu, Ruka diže šalicu kave s tanjurića. Na mjestu gdje se nalazilo dno šalice sada stoji kružnica tamne smeđe boje koju su oblikovale kapi koje su kliznule niz šalicu kad je u nju ubačena kockica. Ruka nosi šalicu kroz zrak i približava je Ustima. Usta preuzimaju istu onu formu kao kad nekoga ljube te se prislanjaju na rub šalice, prave udah, otpijaju gutljaj i pritom proizvode zvuk „fsjjju“. Kava je vruća pa je Usta unose polako i oprezno. Ruka vraća kavu na zamazani tanjurić.  Postupak se ponavlja periodično. Podizanje šalice, prinošenje Ustima, udah, srk, „fsjjju“, vraćanje šalice na tanjurić. Kava nije slatka i nije ukusna ali svejedno brzo nestaje dok na dnu šalice ne ostane gusti talog. Talog je ukusan ali Ruka ne prinosi šalicu Ustima kako bi ona uz „fsjjju“ preuzela i posljednji sastojak šalice. Umjesto toga, ruka polukružnim pokretima okreće šalicu oko njene osi. Talog se počinje širiti cijelom šalicom. Ruka okreće šalicu naopako i hitrim pokretom je tako okrenutu spušta na tanjurić. Ruka kratko miruje, zatim podiže šalicu na pravu stranu, a tada dolaze Oči. Oči detaljno promatraju način na koji se talog rasporedio u šalici. U tom se talogu nalaze oblici koje Oči pokušavaju rastumačiti. Polako počinju nazirati sitni obris osobe. Ta osoba sjedi za stolom i ta osoba pije kavu i jednako je neživa kao i Oči koji je promatraju. Da Oči imaju imalo živosti, promatrale bi Ruku kako po posljednji put prinosi šalicu Ustima iz kojih onda izlazi Jezik koji slasno oblizuje talogom prekrivenu unutrašnjost šalice. Ali Oči su nezainteresirane, a Ruka ne diže šalicu k Ustima nego je vraća na tanjurić a zatim nestaje sa scene. Na stolu ostaje tek zamrljani tanjurić i šalica koja više nije bijela. Tek prazna.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s