Krštenje

„A, jebate, brate, opet si umoran od života?“

Kimnuo sam glavom jer mi se više nije dalo govoriti. Samo sam htio leći u krevet, zaspati i probuditi se u životu u kojem ću imati lijepu kuću, dobar auto, obitelj i posao koji volim. Onaj cijeli dio sa stjecanjem tih stvari odlučio sam preskočiti. Ne zato što nisam htio proći kroz njega već zato što uopće nisam bio siguran kako da započnem. Bio sam izgubljeniji od biblijske ovce i trebao sam nekoga ili nešto da mi pokaže u kojem smjeru trebam krenuti. Ja nisam imao Isusa stoga sam to morao napraviti sam, ali osjećao sam da mi nije preostalo snage pa mi je bilo najlakše slegnuti ramenima i očekivati da se sve posloži samo od sebe.

„Ma daj, pa pogledaj se. Ti možeš biti bilo što.“

Nisam mu htio objasniti da ja ne želim biti bilo što jer to tako ne ide pa sam mu rekao da kasnim na dogovor, pozdravio ga i otišao. Vidjelo se da dolazi ljeto jer je već bilo gotovo sedam sati, a sunce još nije nestalo iza mora nego se prkosno zaustavilo negdje onkraj horizonta i nebu dalo boju narančine kore. O kameni mol kojim sam se udaljavao od mora lagano su udarali valovi i proizvodili zvuk koji me smirivao i opet me drsko podsjetio da u životu postoje stvari koje su veće od mojih problema. Na trenutak sam htio skočiti u more i krstiti se slanom vodom, ali simbolički postupci u mojoj glavi rijetko su se ostvarivali jer sam sve svoje ideje preispitivao dvadeset puta. Okrenuo sam leđa moru i zaputio se cestom u grad.

Nisam išao kući jer sam doista imao dogovor ali nisam zapravo kasnio. U autobusu koji je vozio prema centru stavio sam kapuljaču na glavu jer mi je lijepo pristajala uz tenisice, bermude i novu bradu. Sad je već pao mrak pa sam u prozoru autobusa mogao vidjeti svoj odraz. Koliko god neostvaren ja bio, sviđalo mi se to što sam vidio s druge strane plastičnoga stakla. Dječak-muškarac imao je okrugle znatiželje oči i miran topao pogled. Položaj obrva i oblik usana davali su do znanja da se na njegovu licu nesretnost rijetko zadržavala. Mimika i pokreti glave i vrata odražavali su ambiciju. Ništa na tom odrazu nije prikazivalo osobu kojoj nije suđeno da uspije.

***

Voda je bila ledena jer je još nisu ugrijale ljetne temperature. Odjeću, mobitel, ključeve i novčanik ostavio sam na obali. Mislio sam da će mi hladnoća poput bodeža probiti kožu, a neki životinjski instinkt nalagao mi je da izađem iz vode. Ali mene nisu vodili instinkti nego želja za uspjehom. Duboko sam udahnuo i zaronio pod vodu. Brzo sam ostajao bez zraka, ali nisam se predavao. Pred kraj je uvijek najteže. Baš kad sam mislio da ću ipak posustati, preplavio me osjećaj blaženstva, a nakon njega trijumfalna spoznaja da sam napokon nešto ostvario. Taj je doživljaj potrajao tek trenutak, a nakon toga sve je prestalo postojati. Uspio sam.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s