Sjedinjenje

Zaplakao sam kad sam ti rekao da te volim jer sve emocije koje su se dotad skrivale negdje s one strane moje kože nisu mogle stati samo u te dvije riječi pa su se probile kroz moje oči i potekle kako bi konačno doživjele sreću za kojom su dotad toliko čeznule. Pao sam na koljena i duboko udahnuo jer kad izgovaraš tako velike stvari onda moraš raditi i dramatične pokrete svojim tijelom. Ti si znao da je moja ljubav stvarna jer je svijet oko nas postao kaos, a tebe nije bilo strah jer si se osjetio sigurnim uz mene pa si se samo zvonko nasmijao u lice nemiru, a on je zatitrao zajedno s tvojim glasom zato što je kaos nije suprotnost ljubavi nego njen sastavni dio.

Čak i ako bih zaboravio kako izgleda tvoje lice kad bih zatvorio oči, tvoj mi se miris nikad ne bi gubio s vrha nosnica pa bih ga koristio kao opijum svaki put kad bih htio pobjeći u svijet koji je boje tvoje kose i teksture tvoje kože i oblika tvoga tijela, ali to se događalo vrlo rijetko jer si većinu vremena ionako bio uz mene.

Stajao si preda mnom gol a ja sam te po prvi put vidio onakvim kakav doista i jesi; nakon toga sam se skinuo i ja, ali nikakve promjene nije bilo zato što sam ja neviniji od tebe i ako nosim odjeću, to ne znači da nosim i masku. Djelovao si ranjivo pa sam u tom trenutku pomislio da sam možda ja ipak čvršći od tebe jer, iako se više bojim, rjeđe se prepuštam strahu. Svojim sam ti dlanom tada dotaknuo čelo jer sam ti htio dati do znanja da tvoj život sada ima temelje, ali ti si se onda nasmijao i uhvatio me u naručje pa smo se otkotrljali na mjesto koje je moglo biti i okrajak svemira, ali je zapravo bila samo livada pored neke napuštene i oronule tvornice. Na tlu je moglo biti staroga lima ili stakla, pa hajde da ljubav sljedeći put dijelimo u tvome krevetu.

I ondje će biti crnice koju zgrabit ću u šaku pa je poput pijeska sipati u svoja usta dok se ti ispod mene izvijaš i ispuštat grlene zvukove jer si dosegao vrhunac i jer si ga napokon doživio sa mnom, a ja ću tada postati žena jer samo tako mogu biti pasivna i imati kontrolu pa ću te pogledati svojim turskim očima ispod ulaštene kovrčave kose i prepredeno ti reći: „Ti si ionako oduvijek bio samo moj“, a onda ću te progutati, ali ne ustima već nekim novim organima koji su mi se stvorili među nogama, a koji su mi napokon dopustili da uživam u tvojoj tjelesnosti. A kad ispljunem tvoje ostatke, ti ćeš još uvijek biti tu a ja ću ti zahvalno oprati stopala kao najvećem svecu i onda ću opet postati muškarac i otvoreno i bez skrivenih namjera leći pored tebe i utopiti se u svrhovitosti tvoga mirisa.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s