Onoga dana kad je u Zagrebu bio potres

Čudne te stvari smetaju na tebi. Problematika iskrivljene percepcije. Zašto mi djeluješ kao osoba koja voli jesti limete i pričati o zalascima sunca kao da nisu najpatetičnija stvar na svijetu? Čudna kombinacija za nekoga kome na čelu piše cinizam. Ili sam te sada pobrkao sa sobom.
Rekao si da imaš tanke ruke, ali ja mislim da djeluju kao da mogu pružiti sigurnost. Majmunski mišičave. Čak i ako više ne nosiš sat na lijevoj ruci. Jer nisi jedan od buntovnika koji vrijeme provjeravaju na desnome zglobu. Ta ruka služi za dodire koje uskraćuješ jer si jednako neopušten kao ja.
Zaprljao sam hlače od vlažne trave na kojoj smo odlučili da ćemo si otkriti svaki djelić svojih pomno čuvanih odaja osobnosti. Moje su opremljene svim protuprovalnim mjerama pa si neko vrijeme morao stetoskopom tražiti pravu šifru, ali si ih naposljetku uspio otključati. Mislio si da ćeš otkriti riznicu prepunu blaga koje emitira svjetlost, ali naišao si na mračnu špilju kojoj se ne vidi kraj. Ipak, svidjelo mi se što si hrabro zakoračio naprijed i što se dosad nisi zabio niti u jedan stalaktit. Mislim da je to zato što sam ti ostavio kacigu sa svjetiljkom na ulazu.
Ne znam zašto zapravo nismo sjeli na stepenice državnog parlamenta. To je ionako javni prostor. Ali bojali smo se zaštitara pa smo se odšuljali u park iza ženskog učeničkog doma. Tamo su jabuke već odavno zrele, ali ih nitko ne bere. Valjda je zanimljivije promatrati uzlijetanja i slijetanja aviona. Rekao si da si se tu jednom ljubio. Ja sam samo htio skočiti sa zida i vidjeti što se nalazi ispod. Ali nismo napravili ni jedno ni drugo nego smo razgovarali o filmovima. Hajde da sutra razgovaramo o velikoj književnosti i dostizanju beskonačnosti. Onda ćemo se nasmijati pa ću te ja pitati tko ti je najdraži superheroj. Nadam se da voliš Buffy.
Eksplozija i potres. Ako ih sljedeći put želimo primijetiti, ne smijemo biti toliko zadubljeni u razgovor. Barem nam ništa nije zveknulo na glavu, iako mi se u mislima neprestano stvara slika o padajućem crijepu. Čudne su te ulice po gradskom centru i nisu dovoljno široke za brojne bicikliste.
Svidio ti se moj bicikl i rekao si da ćemo se ići skupa voziti iako sam ti pokušao reći da ja vozim presporo za tebe. Ti si rekao da vozim smotano, ali mislim da ti se ipak oteo smiješak. To samo mislim a ne znam jer sam gledao u cestu a ne u tebe, što znači da ipak nisam toliko nespretan. Znaš li koji je korijen iz broja 64? Zašto mi ovakve stvari padaju na um svaki put se malo odvojim od zemlje?
Jučer sam malo previše stajao na zemlji što mi i nije pretjerano smetalo jer sam imao udobne tenisice, ali sam nakon nekog vremena osjetio potrebu ići na wc. To je zato što sam pio onu vodu koju smo podijelili. Mislim da sam u jednom trenutku trebao uperiti prst u tebe i reći ti: “Ti! Ti si baš blesav! Mislim da mi se sviđaš!”, ali ruke su mi bile zauzete nekim talijanskim specijalitetom. Opet ja o hrani. Mislim da ne bih trebao pisati praznoga želuca. A možda je hrana ono što me čini sretnim. Iako sam ja mislio da su to norveški fjordovi i rave partiji. Možda je vrijeme da preispitam svoje ja i k veličini počnem pristizati malim stvarima. Nečujnim potresima i talijanskim sendvičima. Vlažnom travom i tvojim rukama. Biciklima i skrivenim parkovima. U mojoj glavi te stvari ionako predstavljaju svjetove.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s