Crna je moja duša kao tama što zimi guta svjetlost mjeseca i nadvija se nad mrzla polja što plaču za mirom i toplinom sparnoga ljeta. Jasan je moj um kao sunce što nakon potopnih kiša trga zloću pakosnih oblaka da najavi početak novoga doba. Odlučno je držanje moga tijela kao ruke krvnika koji spušta svoju naoštrenu sjekiru nekom nevinom bijedniku niz uzdrhtali vrat: Vrijeme je da upišem neki sport.
Advertisements