Poduzimanje

“Prestani”, rekao si. Ne možeš više podnijeti moje sumorne pozive kojima se kunem da ću si prerezati žile. “Ne mogu te više slušati. Izvoli se više trgnuti iz te svoje letargije. Zar misliš da drugi ljudi nemaju problema kao ti? Pogledaj samo mene. Rekao bih da je meni ponekad teže nego tebi, ali ja se ne predajem. Jednostavno idem dalje. Život je pun i dobrih i loših trenutaka. Nauči uživati u dobrim stvarima i otvori se svijetu. Vidjet ćeš da će ti biti super.”
”Ali ja nemam što otvoriti”, tiho sam ti odgovorio. “Moje je tijelo već odavno prazna ljuska koja skriva beskonačno tamno ništavilo. Ja ne mogu živjeti kao ništa.”
”Ajde. Dosta s glupostima. Da si nitko i ništa, ja se prvi ne bih družio s tobom. Odi sada lijepo spavati. Vidjet ćemo se sutra pa ćemo razgovarati. U redu?”
Kratka pauza. “U redu”, odgovorio sam. “Laku noć.” Nakon pozdrava, spuštena slušalica i jednako isprazan osjećaj u grudima.
Te sam večeri prvi put poslušao tvoj savjet. Odlučio sam se trgnuti i nešto poduzeti. Zato sam otišao u kuhinju, uzeo jedini nož koji mi se činio dovoljno praktičan, a zatim sam si prerezao žile.
Negdje na pola puta između uspravnoga stajanja i pada na zakrvavljene kuhinjske pločice u mene se vratila sva moja životna energija te u meni probudila životinjski instinkt za preživljavanje. Ili je taj instinkt stvorio životnu energiju. Bilo kako bilo, odjednom sam počeo uspaničeno puzati do mobitela preko kojega sam se prije manje od dvije minute oprostio od tebe i od svijeta. Sad sam računao na isti taj mobitel da me vrati u život. “Halo, hitna”, propentao sam u slušalicu. “Prerezao sam si žile. Adresa ta i ta. Molim vas, dođite što prije.” Pa onda još jednom ponavljanje adrese. Nekako sam smogao snage da se dokopam ulaznih vrata i otključam ih, a nakon toga sam izgubio svijest.
Probudio sam se u bolničkoj sobi. Kraj mene je stajala medicinska sestra i rekla mi neke utješne riječi kojih se sada uopće ne sjećam. Nakon toga, pitala je imam li nekog člana obitelji kojeg mogu kontaktirati. Ja sam se nasmiješio i dao im tvoj broj. Osim toga, zamolio sam ih da ti prenesu moju poruku: “Recite mu da sam se konačno otvorio!”

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s