Roštiljade, druženja i velike životne spoznaje.

Eh, evo, obećavam svom svekolikom uskoro mnogobrojnom čitateljstvu da ću uskoro promijeniti stil pisanja. Dotad me trpite ovako i pravite se da upijate svaku moju misao. Uskoro će one postati malo manje površne pa ću pisati i o stvarima koje se zbivaju izvan subote i nedjelje. Ali od tog nas blaženog trenutka dijeli još malo vremena, pa se zavalite u stolicu, krevet, wc-školjku i sve druge objekte za sjedenje na kojima me čitate i uživajte u mojem izvještaju.

U četvrtak smo Dominik i ja išli u Europu na predavanje o životu na Novom Zelandu. Predavanje je bilo umjereno zanimljivo, s težištem na manje zanimljivo. Govorio je jedan Hrvat koji je već dosta putovao po svijetu, a sve u sklopu predstavljanja programa razmjene kuća. Po mom mišljenju, svi koji su govorili tamo su si bili malo previše fora, a malo mi se zgadio i način na koji su govorili o Hrvatskoj u smislu ajme vidi gdje živimo bljak vani je deset puta bolje ajmo radije otići i sprdati se nego pokušati nešto promijeniti. Ne mogu reći da ih krivim, ali ono, draži su mi pokretači nego svojevoljni prognanici, iako ni sam nisam siguran kojoj skupini ja točno pripadam, i pripadam li ijednoj. Frajer koji je držao izlaganje je cijelo vrijeme sjedio i izuo je šlape zato što je bio opušten i kul iako se meni činio isforsiran. Publika je umirala na njegove fore, a umirali smo i Dominik i ja, ali ne od smijeha nego od hejtanja. Ja sam malo posumnjao u nas pa sam rekao Dominiku da smo možda malo previše cinični, ali, pametan kakav je, on je rekao da samo imamo ukusa. S predavanja smo zbrisali malo ranije jer nam se nije dalo slušati pitanja publike, ali onda se Dominik morao vraćati jer mu je iz džepa ispalo svjetlo za bicikl. Onda sam se ja sjetio da su na kraju u nagradnoj igri dijelili putopisnu knjigu a ja nisam ostao da vidim jesam li ju osvojio. Najbolja stvar predavanja bilo je besplatno pivo koje smo pokupili na izlasku iz dvorane, poslije mi je bilo žao što nismo zdipili dva. Onda smo se Dominik i ja izvalili na klupicu ispred kina i pričali o djeci, životu i još nekim stvarima, ali se sad ne mogu sjetiti kojima. Nakon toga otišli smo na sladoled u Zagreb. Oboje smo naručili kuglicu od manga ali nije nam bila baš fina. Sladoled smo maznuli na stubama HNK-a i gledali u prekrasan zalazak sunca nad novom zgradom Glazbene akademije. Ja sam rekao Dominiku da ne mogu zamisliti svoj život u Zagrebu. Previše zagušuje ovaj grad. Svom besplatnom pivu unatoč.

U petak se nije ništa posebno dogodilo. Poslije posla sam išao s Bojanom i Bojanom u Arenu kupiti namirnice za roštilj koji se održavao sljedeći dan. Zatekao sam ih na odjelu s pivom. Nakon kraćeg promišljanja, zaključili smo da su kolica puna piva ipak malo previše za jedan roštilj od osmero ljudi tako da smo teškom mukom vratili nekoliko boca natrag na police. Dosta je dugo potrajalo dok nismo kupili sve potrebne namirnice i stvari, ali pomogao je popis koji sam napravio kad više nisam mogao podnijeti beskonačnu prepisku na fejsu iako bez nje ne bi bilo niti mog popisa. Pitao sam Bojana želi li da neke od stvari za roštilj stavim u svoj frižider. On je rekao možeš, ali onda ti ujutro dolazimo u pola sedam po njih. Ja sam rekao aha, onda ipak nema mjesta u frižideru. Poslije kupovine otišao sam s tetom i sestričnom na kavu. Sestrična je dobro iako prilično umorna od faksa. A dobro je i teta, koja je dosta entuzijastično pričala o novom mačiću kojeg ja još nisam vidio. Nakon toga otišao sam kući na relativno rani počinak.

Sljedeće sam se jutro otputio na Bundek na roštilj. Došavši tamo, zatekao sam Bojana i Bojana i još jedan, začudo heteroseksualni par. Kasnije je došlo još par ljudi pa smo se bacili na posao. Pošto nikada nisam osobno roštiljao već bih obično kratio vrijeme igrajući badminton ili neku igru loptom dok bi se netko drugi pekao oko vatre, ovaj put sam odlučio naučiti sve tajne zanata. Ispostavilo se da ipak nije toliko komplicirano kao što bi se moglo shvatiti iz nekih priča, iako roštiljanje na rešetki iz pećnice i nije bila baš najpametnija stvar na svijetu. Imali smo poveće količine mesa pa smo se međusobno rotirali u pravljenju sočnih ćevapa. Usprkos zavidnim razinama hrane, gotovo sve smo uspjeli potamaniti. Nakon toga smo igrali badminton, ležali na dekama i razgovarali, a neki su i spavali. Onda smo se bez dogovora spontano razišli.

Tu sam negdje počeo osjećati peckanje u grlu, ali sam se ipak javio Dominiku za izlazak van jer kakav je to vikend kad se barem jednom ne napiješ u gradu s frendovima. On je već imao dogovor sa svojom frendicom Hitanom, pa sam im se pridružio. Hitana je sa sobom povela i svog maltezera, a iako ja imam predrasude prema malim psima, ovaj mi je bio presladak. Onda smo išli piti s njenom ekipom na Štros. Kad su mi se predstavili obuzela me moja nepodnošljiva ali nekome možda ipak simpatična nespretnost kad se nađem u novome društvu pa sam izvalio nešto u stilu Drago mi je, ali neću ja sad vas upamtiti. Ipak, mislim da mi to nitko nije zamjerio nego su me prigrlili kad sam im rekao da sam Slavonac. Drago mi je da se još može igrati na kartu lokalpatriotizma, in yer face liče s Novog Zelanda. Mene je počela hvatati bol u grlu a i bio sam već malo umoran pa mi se nije dalo hodati do Močvare na trash party kako sam izvorno zamislio pa smo opet završili u Potu. Iako to još nisam rekao Dominiku, sljedeći izlazak će nam se zvati Večeras ne idemo u Hotpot. U Potu nije bilo ništa drugačije nego što je svaki put kad izađemo tamo. Jedino što vrijedi istaknuti je da sam, nakon podužeg ohrabrivanja, prišao jednom liku koji mi je bio sladak. Onda smo primijetili jednu curu koja je imala zanimljivu frizuru pa smo pričali i s njom. U svakom slučaju, to mi je bio win večeri. Samo još jedan pokazatelj da se čuda otkrivaju jednom kad skupiš dvije sekunde hrabrosti i preko usana prevališ riječ Bok. Po odlasku sam konačno ustanovio zašto se ponašam promiskuitetno kad se napijem. Zato što imam vrlo nisko samopouzdanje/samopoštovanje. Pa se onda ljubim s prvim frajerom koji mi kaže ej a ne usudim se ljubiti s dečkima koji su meni slatki. Sad kad je problem identificiran, hajdemo poraditi na njemu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s