Sloboda stoji 56 kuna

Toliko sam naime platio dvije runde piva sinoć kad sam odlazio iz kafića u kojemu sam bio s Nebojšom. Tom smo prilikom raskinuli više-manje sve odnose. Na kraju smo se rastali uz stisak ruke i Čujemo se… možda. Ja sam nakon toga otišao kući oprati suđe prije spavanja, a on je… Ne znam što je on radio nakon toga.
Tko ili što je Nebojša nije nešto o čemu mogu pisati javno, pa čak i u ovom ultra-anonimnom nikadnećetedoznatitkosam načinu rada. Pretpostavljam da je sve vezano uz njega još previše intimno da bih to mogao dijeliti s mojim sveukupnim predragim čitateljstvom i još nije prošlo dovoljno vremena da se na sve naše zajedničke trenutke (OK, nismo bili baš toliko bliski) osvrnem s dozom dovitljivoga cinizma. A možda mi je trenutno naprosto previše vruće.
Ovako nešto nikako nisam mogao predvidjeti prije dva tjedna kad samo ulazio u Dominikov automobil dok je kiša kapala na moje netom odjevene kupaće gaće. Dok je Dominik izlazio s parkirališta, sve o čemu sam mogao misliti bio je predstojeći roadtrip s mojim najboljim prijateljem. Koji u konačnici i nije bio toliko spektakularan. Roadtrip, ne prijatelj. Uglavnom zato što je trajao jedva dva sata. I zato što mislim da smo obojica bili umorni. I većinu pjesama koje smo slušali (a koje sam ja danima brižljivo slagao u roadtrip playlistu) smo preskočili jer, eto, Dominik ih sve ima i na mobitelu. Nije da je meni smetalo. Ionako mi se nisu naročito slušale.
Dominik me vozio za Crikvenicu, a on je išao u Rijeku. Ali prije toga smo se išli kupati u Jadranovo. Dok je auto tandrkao prema obali, ja sam se cijelo vrijeme pitao Kako ćemo se mi to kupati uz ovu hladnoću i kišu. Pitao sam se ja i hrpu drugih stvari, ali sad mi na ovom sunčanom danu djeluju previše sumorne da bih im pridavao previše pažnje.
U Jadranovom ipak nije bilo toliko hladno i, još bolje, nije bilo apsolutno nikoga. Dominik me odveo do nekog molića gdje se inače kupa sa svojim prijateljima. Brzo smo se razgolitili i, uz tek ponešto oklijevanja, bacili se u more. U mom slučaju, oprezno ušetali u plićak i uz jedan Možeš ti to zaplivali u beskonačno plavetnilo. Koje je zapravo bilo sasvim ugodno. To mi je bilo prvo kupanje u nekoliko godina. Usput sam iskoristio priliku da Dominika prvi put odmjerim bez odjeće dok je on skakutao uokolo u crnim gaćicama. Zaključio sam da ne izgleda nimalo loše iako je to jutro obrijao bradu. Onda smo se sušili, a ja sam se pravio da se ne smrzavam dok su mi koljena podrhtavala jače nego čiuvavi dok kenja na livadi. Dominik se prošetao do ruba mola i pozvao me da mu se pridružim. Onda mi je pokazivao koliko su prekrasni tamni oblaci i mirno more i goli Krk ispred nas. Ja sam samo rekao Aha ali nikakvu ljepotu nisam vidio, uglavnom zato jer sam sposobnost za to izgubio kad sam došao u Zagreb i kad sam osjetio da je odumro neki dio mene. A nije, zapravo se samo jako dobro sakrio, što sam shvatio otprilike tjedan dana kasnije kad sam u Crikvenici u deset sati navečer sjedio na (pogađajte) molu i osluškivao tihe zvukove mora i promatrao posljednje zrake sunca tamo negdje iza Rijeke i zaključio da moj život ima ipak malo više smisla.
Prva stvar koju sam napravio kad sam u Crikvenici pozdravio Dominika bio je odlazak u pekaru po masni burek. Tamo me pekarica, vidjevši moju ugodno popunjenu putnu torbu, detaljno ispitala o tome jesam li došao tu raditi preko ljeta. Ja sam rekao Ne. Onda sam pod kišnim kapima s torbetinom pod rukama započeo nekolikometarski uspon uz brdo, a onda i uz nekoliko redova stepenica. Stan u koji sam ušao nakon dugo vremena mirisao je fino kao i uvijek. Iako sam ipak otvorio balkon da ga izventiliram. Htio sam malo uživati u pogledu na Krk, ali sam šopanje burekom ipak morao obaviti u suhom okruženju dnevne sobe.
Sljedeći dan sam prošetao do Plodina u gradu kupiti namirnice. Mislio sam da će vani biti ugodno, ali sam se prevario jer sam odlučio zanemariti činjenicu da ću na leđima tegliti nekoliko kila mesa, povrća, mlijeka i osvježivača za wc-školjku. Petar me bio zezuo jer je rekao da će oni iz Rijeke doći na kupanje kod mene pa sam ih poslijepodne malo čekao, a onda odustao i otišao se brćnuti. Ili ipak nisam, sad se ne mogu sjetiti. Mislim da je opet padala kiša. Petar, Dominik i njihov prijatelj Aron ipak su se nacrtali kod mene oko šest navečer. Dominik je bio u japankama i bilo mu je hladno. Petar i Aron nisu bili u japankama, ali im je svejedno bilo hladno. Odveo sam ih na cugu u mjesni birc gdje je svatko pio neka osobito nespektakularna pića. Odmjeravali smo konobare, a ja sam se cijelo vrijeme pitao zašto je taj Aron toliko glasan. Onda su oni otišli, a ja sam nadobudno htio gledati neki film Tarkovskoga, ali sam si onda skinuo Magic Mike.
Sljedeći dan su dečki trebali doći po mene oko deset. Došli su nešto prije dvanaest. Prvo smo išli u Jadranovo i tamo se brćkali i mazuckali se. Petru je smetalo što na svojim rukama ima nekoliko vrsta krema. Meni je smetalo što nema više sunca, pa sam, nakon što smo napravili krug do Crikvenice, ponosno izložio svoje tijelo kasnopopodnevnom suncu. I to požalio nekoliko sati kasnije, kad sam ispred ogledala u kupaonici zabrinuto ispitivao crvenilo koje se proširilo mojim trbuhom. U stanu nije bilo nikakvog mlijeka za tijelo, a ja sam bio uvjeren da lokalne trgovine ne rade jer eto nedjelja je pa sam otišao u pekaru i kupio si jogurt. Ne znam je li pomogao jer sam odmah sljedeće jutro odmarširao u dm i kupio bio bazu od kokosa. Jako fino miriši, brzo se upija i moji ju roditelji jako vole.
Ostatak tjedna nije prošao toliko sadržajno. Uglavnom sam se kupao, sunčao i dopisivao s dečkima na Grindru i Romeu. Iako se nisam imao ni najmanju namjeru naći i s jednim od njih. U petak su mi došli starci. Konačno sam imao s kime igrati sedmicu. Mama je obećavala u početnim rundama, ali na kraju sam potukao i nju i tatu. Kad su uparkirali svoj auto na parkiralište i kad je mama izašla iz auta, rekao sam joj da se obukla kao lezbijka. Ona se strašno uvrijedila i cijeli me taj dan ispitivala kako sam joj mogao reći tako nešto. Ja sam joj rekao da nema ništa loše u tome da je netko lezbijka. Onda sam ju cijeli vikend zezao da je moja najdraža lezbijka. Ali nije. Lezbijka, jel. U nedjelju smo se skupa s ostatkom Hrvatske vraćali s mora i prije Karlovca upali u nezamislivu kolonu. Onda smo otvorili sve prozore, a ja sam počeo s pjevanjem. Usput smo promatrali druge aute i govorili koje ćemo kupiti. Tako smo se nekako dopeljali i do Zagreba gdje sam predloži tati da na kružnom toku napravimo zaokret od 360 stupnjeva i vratimo se u Crikvenicu. Ali nismo se vratili. Što i nije bilo toliko loše jer me te večeri Dominik odvezao na autobusni kolodvor da preuzmem paket u kojemu se nalazio moj novi Kindle, a koji mi je bratić iz Beča poslao po prijatelju. Jedom ću naći vremena i pročitati neku knjigu na njemu. Dotad ću planirati nove roadtripove.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s