Stilske vježbe, Venecija

Zrak je u Veneciji hladan. Htio sam razmotati svoj šal i razvući ga preko nosa, ali to mi je djelovalo pretjerano ekstremno i samo bih izgledao kao jedan od onih čudaka na koje naletiš na ulici i koji ti nekim ekscentričnim detaljem upadaju u oči, a taj detalj nema toliko veze s odjećom, nego nečim iznutra što možeš namirisati duboko ispod njihove kože, a što se odražava u tome što odijevaju, kako se drže ili načinu na koji govore. U svakom slučaju, ja nisam jedan od tih ljudi, a i nije bilo baš toliko hladno, pa je šal ostao ugodno smješten između moga vrata i ovratnika kaputa dok sam ja pokušavao pronaći put među ulicama koje su me lukavo vodile na suprotnu stranu od moga odredišta. Dok je sustav za navigaciju na mom mobitelu uporno odbijao suradnju, nije mi preostalo ništa drugo nego baciti se u trk i na vrijeme stići na mjesto na kojemu je već čekala skupina ljudi. Da sam paničario više no što je bilo potrebno pokazalo se nakon što sam na destinaciju stigao pet minuta prije dogovorenog vremena. Venecija je dosta malena, pa se sa sjevera na jug stare jezgre može stići za svega nekoliko minuta. Ako imaš dobar smisao za orijentaciju. I ako te ne zafrkava navigacija na mobitelu.

Na povratku u grad iz kojega smo krenuli vlak je djelovao mirnije nego tog jutra. Pokušao sam staviti slušalice u uši i slušati nove pjesme od Taylor Swift ali nisam se mogao uživjeti onako kao kad sam ih u polusnu slušao na putu za Veneciju. Također, razmišljao sam o večeri i dogovorima za susrete. Htio sam popiti pivo s jednim od momaka s kojima se dopisujem pa sam im tipkao da vidim koji je slobodan. Jedan od njih radi u baru na kolodvoru i mislim da se bavi crtanjem, a drugi je na doktoratu iz kemije i ima oči veće od onih prosječnog Talijana, a to znači da su stvarno velike. I jedan i drugi su mi se preko poruka svidjeli na neki svoj način pa je bilo samo pitanje s kojim ću prije moći dogovoriti susret. Tada još nisam htio razmišljati o toj mogućnosti, ali te sam noći otišao spavati prije no što je odzvonila ponoć bez da sam upoznao i jednoga od njih, ali s obzirom da mi je san ionako sklapao oči koje su bile suhe od leća koje sam ostavio za slučaj da se jedan od njih predomisli, to mi na kraju i nije palo toliko teško. Nekad je ionako bolje ostati u krevetu i slušati Taylor Swift.

Advertisements

Zapetljanost prije spavanja

A ponekad je teško pisati kad se ne znaš baš sasvim izraziti. Osim toga, iz tebe izlazi dvadeset različitih ega i svaki ima potrebu odmotati svoju svijest na papiru. Pa ti se evo baš sada javio neki zgodni dečko pa svaku rečenicu moraš prekidati jer se želiš dopisivati s njim. Pa razmišljaš kako bi prije spavanja trebao ponoviti talijanski jer kako ćeš ga u protivnom ikada naučiti. Pa se onda umoriš jer razmišljaš na sve strane, zbog čega na kraju samo želiš pobjeći iz svog uma na neko vrijeme.

Završeni odlomci ne završavaju smirujućom tišinom jer se život nastavlja i onda kad škripavi ekran laptopa spustiš na tipkovnicu. A taj je život jako lijep, ali ti si sklon kompliciranju pa ti se nekad učini beskonačno kaotičan jer vidiš probleme čak i tamo gdje polagani ritam otklanja potrebu bilo za bilo kakvim stresom. Poželiš tada vikati i ne želiš se pogledati u ogledalo jer ono odražava prizmu nesigurnosti, ali dovoljno si buntovan da se prisiliš gledati u sebe dovoljno dugo da zamišljene nedostatke ega zacementiraš još većim zabludama.

A život ne ide na prisilu. Ako želiš biti zadovoljan, moraš se biti spreman prihvatiti i moraš znati oprostiti, a ti si tu nekako zapeo. Pa te to zapravo muči više i od talijanskoga i od zgodnih dečkiju koji odjednom ne odgovaraju na poruke, a već ste bili dogovorili i susret. Pa ti srce kuca brže no što bi trebalo i nije ti jasno kako sutra može biti dobar dan.

I nećeš tada pronaći nikakvo rješenje pa ćeš nemiran otići na spavanje. Pokušat ćeš si tada, prije no što ti se misli razvodne u san, reći: „Život je lijep, opusti se, pogledaj što si dosad oblikovao oko sebe“, i tad ćeš se doista osjetiti lakše. Pa ćeš onda zaboraviti na taj osjećaj već sljedeći dan kad budeš nešto morao napraviti.

Zapetljan si i ne znaš kako se odmotati.

Otiđi spavati.

(Ali prije toga ponovi talijanski.)

Iznad ega

Imao sam dušu zarobljenog djeteta koje je nasilno htjelo van i nisam smio pisati iz ega pokušavao sam razbiti čahuru koja se nalazila oko mene, a nju je omotavalo ili zapravo prebivalo u meni veliko prostranstvo koje je djelovalo kao kozmos i bilo je obasjano crveno-narančastom svjetlošću koja je sijala žarko kao plamen ali je zapravo bila odraz nebeskih tijela ili pak stanja duše koji su prebivali u njoj. Pitao me vidim li oko koje gleda u mene ja sam mu uzvratio protupitanjem Je li to moje treće oko na što mi je on odgovorio ne identificiraj se s ovim bićem zasada ostani ono što jesi još nisi spreman za spoznaju. Zanimalo me je li se bolno odvojiti od ega na što mi je rekao da je jedina stvar koju ću osjetiti izostanak osjećaja i savršena punoća. Također me podsjetio na trenutak kad je moj ego preuzeo cijelo moje biće pa sam posjetio mjesto koje nije imalo prozora i bilo je puno ljudi koji su dopustili da ih udaram bičevima a zauzvrat sam ja dopustio da oni meni nanose bol koja je tada bila isključivo ugoda mada je i taj ego znao da je vrlo ranjiv i zapravo sasvim konačan i zbog toga u toj ugodi nije mogao naći zadovoljstvo pa je udarao više i zahtijevao jače udarce dok na kraju nije uzviknuo Zašto me ne voliš a onda pao na koljena i plakao toliko glasno da su titraji odjeknuli svim vidljivim zvijezdama u svemiru, istim onima koje su ranije gorjele crvenim svjetlom. Velika je zabluda da suze kapaju samo iz očiju one su klizile cijelom unutrašnjosti moga tijela i spirale pogreške u egoističnom kodu koji je bio krivo programiran zato jer sam mislio da sam nevoljen i neprihvaćen i nije se tada ništa značajno promijenilo osim što sam bio strahovito umoran ali pridigao sam se na noge i bosih stopala koja su postala neporecivo čista otapkao do svlačionice ne obazirući se na ljude koji su me omotani u crnu kožu uplašeno gledali ali moj se razum tada počeo oporavljati pa mi se pred očima javilo usputno pitanje o tome hoće li i oni uspjeti pronaći svoje pročišćenje i jesu li svjesni toga da ljubav… Da ljubav što? Nisam mogao dovršiti misao jer, iako sam bio čist, nisam postao toliko mudar da shvatim što je ljubav kao ni to da znam kako je pustiti da se oko mene omota kao more u koje zaranjam svako ljeto u suton kad na plaži više nema ljudi a ja sam u svojoj glavi nalazim mir iako je to more ponekad prožeto sjetom ali to je ona dobra sjeta koja te podsjeća na zimska jutra na šumskom proplanku kad jeleni izlaze van da obrste ono malo trave koja nije smrznuta kao i ona sjeta koja te podsjeća na miris kestena i tišinu oblaka koji se nadvijaju iznad jablana i ti tada možeš osjetiti da je svijet oko tebe zapisan u notama koje sviraju melodiju nečega što je ljepše od tebe ali je lijepo zbog toga što si ti u tome volio bih ponekad da sam čist kao svoje djetinjstvo ali tada se moje treće oko nije bilo otvorilo a sad mu dopuštam da podigne svoje dugačke trepavice vidiš li me kako postajem voda?

Nit koja izbija kroz glavu

Zbroji korijen s nazivnikom i oduzmi od njega polovicu kvadrata koji se nalazi u gornjem desnom kutu posljednjega broja. Piši cijeli postupak i nemoj koristiti kalkulator, ali smiješ se služiti tablicom. Zabilježi konačni rezultat i odmah kreni rješavati zadatak ispod njega.

(A što ako ja to ne znam što ako opet nisam došao spreman na sat.)

Preimenuj sva živa bića ovog svijeta i za svakog od njih osmisli alternativnu evolucijsku povijest. Ne smiješ koristiti već postojeće postupke i bilješke ali smiješ upotrijebiti reference iz pop-kulture. Dive su dobrodošle ali ne nose dodatne bodove.

(Ispit je sutra a ja nisam ni otvorio bilježnicu. U jednoj noći moram naučiti cjelokupno gradivo.)

Definiraj vještine socijaliziranja i objasni kontroliranje tuđih energija. Poveži s radišnošću i u dvadeset i tri odlomka navedi kako kombiniranjem tih karakteristika čovjek može postati ostvaren. Nije dozvoljeno korištenje primjera iz vlastitog života.

(Zadnji sam se pojavio u učionici i jedni ne znam baš ništa. Zašto sam odjednom postao nemaran? Ako pobjegnem van hoće li ova stvarnost prestati postojati?)

***

Grli me ali ne dajem ljubav. U glavi mi zuji kao da me privremeno oglušio metak. Na automobile je gravitacija prestala djelovati pa sad svi lebde u zraku. Ako stavim slušalice, pustim glazbu i zatvorim oči možda se sve vrati u normalu. Bojim se zatvoriti usta jer bi se tada moglo dogoditi nešto još neočekivanije. Gledam ga u oči kako bih u njima pronašao izlaz. Tamo vidim tek to da ako ja padnem on ne pada zajedno sa mnom. Vrelo je i sunčano i tiho. Molim se za oblake.

***

Tjeskoba ima oblik tanke ali čvrste niti koja u ravnoj liniji izlazi iz glave ali u njoj ostaje fiksirana pa svojom oštricom reže stvarnost svugdje gdje se okrenu oči osobe nositelja iz čije glave ta pojava strši. Ne može se iščupati niti ju je moguće ukloniti jednostavnim zatvaranjem očiju. Dokazano je da fizički smanjuje veličinu mozga stvarajući kod nositelja osjećaj klaustrofobije te posljedične nemogućnosti pucanja i razbijanja onoga što nositelj naziva kavezom. Uglavnom se očituje u nositeljevim nesigurnostima, dajući im dodatnu potenciju i oblikujući iz njih paranoične strahove koji često oživljavaju u neugodnim snovima, takozvanim noćnim morama. Takve snove karakterizira jedinstvena tematika te se ponavljaju periodički, ovisno o snazi same tjeskobe. Strahovi su manje živopisni ali svejedno u većoj ili manjoj mjeri izraženi i u nositeljevom budnom stanju te nju ili njega sprječavaju u obavljanju ponekad banalnih aktivnosti. U slučaju većih napada tjeskobe, kao i kod nositeljeve općenite osjetljivosti na podražaje, može doći i do težih posljedica kao što su razni oblici ovisnosti. Tjeskobu bi bilo najbolje prevenirati, ali, s obzirom da je često teško ustanoviti što je to što bi je moglo izazvati, njena se pojava ne može uvijek izbjeći. U tom slučaju, savjetujemo liječenje odmah pri prvoj pojavi gore navedenih simptoma.

Vikendom se u shopping-centru okupljaju lijepi momci

Rekao si mi jednom prilikom da sam jedan od njih, ali dok sam koračao širokim prolazom centra i čudio se činjenici da različite pjesme u svakoj trgovini ne stvaraju glazbeni kaos, ja sam se osjećao tek prljavo. Usmjerio sam pogled na svoja tamna bosa stopala koja su za mene inače bila znak muškosti, no sad sam ih posramljeno htio obuti u debele čarape i tople zimske cipele, a onda pobjeći van iz trgovačkog centra i preko uzavrelih i, u nedostatku hladovine, naizgled beskonačnih betonskih blokova doletjeti do mjesta koje će biti mračno, svježe i prepuno plavih i sivih tonova, a te su dvije boje tvoje.

U tom se svijetu neću osjećati krivo više no što bih zapravo trebao, a ti nećeš odgađati oprost jer se grijeh ondje ne bi niti dogodio. Ispleo bih prstima ples oko tvoje glave dok bi ti svojim mirnim očima promatrao moje lice i davao do znanja kako ti je drago što me poznaješ. Misli bih ti šaptao na uho jer intimnost ne poznaje glasnoću, razuzdanost i urlike. Zaspao bih kraj tebe bez da bih te dodirivao, ali bili bismo povezani svojim izdasima koji bi se negdje na pola puta između nas pretvarali u ponovne udisaje. Ne bismo se tada molili jer bi naše postojanje konačno bilo ostvareno.

***

Shopping-centar već odavno nije tamo gdje je ranije bio, ali zato velika arena sa svojim bijelim vertikalnim lukovima premošćuje prostor i vrijeme i stoji kao jedini spomen na prevrat i dekadenciju i žudnju za oprostom. Ja se, sasvim miran, jer ovaj svijet ne poznaje nikakvo drugo stanje, nalazim tik ispod nje. Odjeven sam u bež boju, a obojena plava kosa u gustim mi šiljcima strši u zrak. Otvaram usta i gutam prostor oko sebe, a onda nestajem i sam.

Lijepo je napokon biti nevin.

Misli

U mojim je prsima rupa slobodno je opipaj neće te uvući iako je dovoljno velika da guta čitava sunca ali njena narav nije ta da usisava stvari u sebe već takva da se zatvara osjećajima ispunjenosti i pripadnosti koji joj sad nedostaju ako zaviriš u nju gdjegdje ćeš vidjeti svjetlucave tragove to su sjećanja na vremena kad je bila puna slobodno uđi u taj svemir otputuj do prve svjetlosti i zaviri u moje uspomene izmamit će ti osmijeh na lice a onda ću se i ja nasmiješiti jer sam te barem nakratko učinio sretnim

Moj je život klaustrofobična kutija u koju sam se sam ukopao i iz koje odbijam naći izlaz puštam si u njoj glazbu i palim topla svjetla ali svejedno je hladnije no u Raskoljnikovu stanu jer spavam i budim se sasvim sam i služim kao muza ruskim i francuskim piscima devetnaestoga stoljeća iako nemam sjekiru i ne radim u rudniku ali sam jednako zatvoren dok u meni odjekuje vječiti vrisak objesite me na zid ako baš želite kad poželim mogu biti lijep kao slika ali neću vas uveseljavati nego ću vas uznemiravati svojom ljepotom

Rekao mi je da sam svjetliji od sunca i mračniji od bezosjećajnih orgija pitao sam ga kako da onda hodam linijom između te dvije krajnosti on mi je odgovorio da se ne moram kretati nego se mogu ukopati na sredini zaklopiti oči udahnuti i život će mi doći bez naprezanja uzvratio sam da imam dovoljno tereta na sebi da bih se vodio savjetima popularne psihologije pa sam svejedno ostao stajati jer sam se bojao pokrenuti on se još malo kolebao pa mi je naposljetku rekao nauči biti besraman a onda je otišao ostavio me da razmišljam o toj misli negdje u mehanizmu mog tijela pokrenuo se jedan kotačić kad sam shvatio da nemati srama znači biti bezbrižan nakon toga je iz mene potekao potencijal otvorile su mi se oči počeo sam se ostvarivati svijete dolazim

Završetak izgubljenosti

A moja je sudbina ležala neiskorištena ispod gomile drvenih dasaka koje su stajale jedna na drugoj na nekom tavanu unutar mojih prsa. Dok sam čitao o provodima i međusobnim povezanostima ljudi s kojima sam se znao i na rubovima čijih sam se krugova kretao, ti su se krugovi pretvorili u virove i vukli me prema dolje, a ja sam  bespomoćno digao ruke iznad glave pokušavajući naći bar jednu čvrstu stvar za koju bih se uhvatio i tako se spasio. Virovi me nisu progutali, jer bih onda nestao i ne bih više pokušavao pronaći svoje mjesto, nego su me držali u stalnoj igri dobacivanja koja je donosila nasladu gravitaciji i centrifugi. Svoje sam misli usmjerio ka drugim stvarima pa su virovi isparili, ali zrak je još ostao vlažan, a osjećaj padanja zadržao se i nakon što mi je odjeća već bila suha od vode.

Htio sam mu reći da umjesto odlaska na pivo radije odmah dođe kod mene da ga mogu prije spavanja zagrliti i napokon ne imati loše snove. Možda se ujutro i ne bih ustao lakše no inače i možda bih htio da njega tamo nema, ali naredne bih večeri opet žudio osjetiti struju zraka koju njegovo disanje stvara među dlakama mojih ruku, razmičući ih poput vjetra u krošnjama neke prašume koja je spokojnija od moje svakodnevice i u kojoj nema praznih stanova koji štite od hladnoće ali ne i usamljenosti kao ni sterilnih ureda koji daju novac za preživljavanje ali istovremeno stvaraju tupilo i ubijaju vještije od sadista.

Mogao sam se prepustiti svom ludilu koje se stvaralo oko mene – imao sam iskre u očima koje su palile maštu onih koji su bili izgubljeniji od mene kao i mračan um koji bi se hranio njihovom željom te ih odbacivao onda kad bi im pomisao na mene ispunjavala svaki trenutak svjesnosti. Jednako sam se tako mogao i predati, otputovati u maleni grad i zatvoriti se u još manju sobu te u ustajalosti mjesta koje je propadalo planirati novu budućnost. Imao sam pak dovoljno razuma i previše instinkta za preživljavanje pa sam se umjesto toga namjerio naučiti borilačku  vještinu korištenja protivnikovih slabosti i svu bol pretvoriti u sifon koji bi progutao virove i u lijek koji bi mi dao spokojan san i u bušilicu kojom bih probio svo tupilo i iz njega izvukao vedrinu i svoju sudbinu, tamo s nekog tavana duboko u sebi.

***

One riječi koje dolaze na kraju moraju biti pitke kao suza koja klizi niz obraz i kristalne kao ta ista suza koja nije posljedica tuge nego konačnog ostvarenja smisla i sazrijevanja bića i koja je obično praćena mirnim pogledom, a možda i sigurnim osmijehom zadovoljstva jer je konačno nastupio mir.